Andrijana Grgičević

Stonoga Goga

Adaptacija i režija: Teatar Poco Loco

Režija i adaptacija: Teatar Poco Loco (Renata Carola Gatica i Maja Katić)
Likovno oblikovanje: Florencia Troisi
Glazba: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Oblikovanje tona: Franko Perić
Oblikovanje svjetla: Lucijan Roki

Igraju: Alin Antunović, Ivan Medić i Branimir Rakić

Poduzetni Smrdljivi Martin, otmjena leptirica i disciplinirani mravi samo su dio šarenog šumsko-postolarskog svijeta koji se – jezikom, slikom, ritmom i rimom – otkriva u priči o stonogi Gogi, velikoj ljubiteljici mode i poklonici cipela (nimalo neočekivano za jednu stonogu, zar ne?). Cipele čitav njen su svijet, ko ptici let, ko pčeli med, kako sama kaže, ali i kako pokazuje šepureći se redovito u novim japankama, čizmama, štiklama i šlapama. No, nagli susret s jednom gladnom pticom, iz kojeg jedva izvlači živu glavu, doslovno je izbacuje iz cipela. Nezadovoljna novim, bosonogim životom, Goga kreće u očajničku potragu za onim što smatra jedinim blagom, a pridružuje joj se jedan puž koji, gle čuda, i bez cipela i bez nogu živi sasvim bezbrižno i lako. Njihov je put dovoljno dugačak da se Goga, lišena vlastitih cipela, stavi u tuđe i shvati da je zaista slobodan samo onaj tko je neopterećen materijalnim – siromašniji za pokoji modni dodatak, no bogatiji za brojne prijatelje.