Ivana Brlić-Mažuranić

PRIČA O ZORKU BISTROZORKOM I O SREĆI

Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu

Režija i adaptacija: Lea Anastazija Fleger / Scenografija: Paola Lugarić Benzia / Kostimografija: Aleksandra Ana Buković / Scenski pokret: Vini Jurčić / Glazba: Borna Šercar / Dizajnerica rasvjete: Vesna Kolarec / Asistentica scenografkinje: Mateja Ozmec / Asistentica kostimografkinje: Žarka Krpan / Inspicijent: Sanjin Rožić / Šaptačica: Natalija Gligora Gagić Igraju: Lovro Rimac, Elizabeta Brodić, Marinko Leš, Robert Španić, Beti Lučić, Sunčana Zelenika Konjević, Robert Španić

U ovoj bajci, u središtu radnje nalaze se tri diva: Valigora, Mokronog i Zorko Bistrozorki. Žive u klancu, jaki su, glasni, svi ih se boje, sve im polazi za rukom, ispunjavaju im se sve želje, zabavljaju se, životare, razbijaju i uništavaju „majčicu prirodu“, nitko im ništa ne može. Kada bismo pogledali nihov život izvana, zaključili bismo da im apsolutno ništa ne nedostaje. No, u svoj raskoši koja ih okružuje, u Zorku se ipak budi crv sumnje. Njemu taj njihov naizgled sretan život nije dovoljan. Zapeo je u kolotečini koja mu se ne sviđa. Ima sve, ali je li to dovoljno? Ima li nešto bolje, ljepše, drugačije? Ima li u životu nešto što će ga zaista ispuniti zadovoljstvom? On kreće u potragu za istinskom Srećom.

Tim motivom potrage Ivana Brlić Mažuranić otvara veliku temu i veliko pitanje koje muči mnoge ljude današnjice. U današnjem užurbanom, otuđenom načinu života, kao da svi stremimo upravo Sreći. Neophodno je imati sreće i biti sretan. Svi grčevito težimo pronalasku vlastite Sreće. Što je zapravo Sreća? Kako biti sretan? Može li se Sreća uhvatiti? Je li Sreća jedna ili svatko ima svoju Sreću? O čemu ovisi ljudska Sreća i kako ju pronaći?

Naš glavni junak Zorko naći će se na putu na kojem će kroz tešku potragu upoznati sam sebe. Suočiti se sa sobom. Donijeti životne odluke koje će ga promijeniti.