Jasen Boko

POVIST O’ SPLITA III dil

ČA OĆE REĆ: KUGE, KOLERE, TURCI I IZBORI

Redatelj: Vanča Kljaković / Autor lutaka, scenografije i kostima: Ivica Tolić / Skladatelj: Mirko Krstičević /Obnova: Srđan Brešković

Igraju: Srđan Brešković, Milana Buzolić Vučica, Andrea Majica, Alin Antunović, Sanja Vidan, Milena Blažanović, Ivan Medić i Branimir Rakić
U predstavi sudjeluju: Petar Konkoj, Tvrtko Štajcer, Petra Kovačić i Justina Vojaković Fingler. 

Premijera: 2006. / Obnova: 2016.

Ono što me u svakom službenom prikazivanju povijesti, zapravo Povijesti, s jako velikim P, fascinira jest njezina smrtna ozbiljnost. Nitko se ne smije, svi su uvijek namrgođeni, ukočeni, spremni na fotografiranje za povijesne knjige i uvijek pomislim kako je netko dignuo dobru lovu prodajući im sve te metle koje su progutali. Sve te povijesne veličine neprekidno rješavaju ozbiljne svjetske probleme, vode ratove, izmišljaju cjepiva, dobivaju Nobelove nagrade, a nikad ne idu, recimo, na zahod i baš nikad im nije zabavno. 

A opet, kaže mi iskustvo, svaki život, koji će kasnije biti proglašen Poviješću, nosi sa sobom, osim šake suza iz obaveznog programa, neobaveznu, kako to Smoje kaže, vriću smija, ali mu baš ona daje i šušt i gušt.

E pa mene je uvijek više zanimala ta povijesna vrića smija i tako je, sve slaveći Veliku Povijesnu Obljetnicu 1700 godina Splita, nastala moja Povist o' Splita, interpretacija povijesnih događaja iz perspektive jednog marginalca. Ne, ne pričam priču ja, mada imam sve kvalifikacije za epizodistu, nego potpuni marginalac čiji se rod ne spominje ni u jednom povijesnom udžbeniku: pripovijedač je pantagana Duje!

Povist o' Splita tako je u onu vriću smija potrpala sve bitne i ozbiljne stvari iz povijesnih knjiga ovoga grada, dobro ih izmišala i kad su, konačno, ispale iz vriće na pozornicu Gradskog kazališta lutaka, nekako su te velike i bitne stvari postale neprepoznatljive i, gle čuda – zabavne Splitska povijest u ovoj je interpretaciji (dosad) dobila tri poglavlja: Od ameba do sveoga Dje, Iđu 'Rvati i Kuge, kolere, Turci i izbori. Kako izbori – premda pomislite drugačije svaki  put kad vidite i čujete one koje smo izabrali – ipak nisu najtragičnija pojava koja nam se u ovoj povijesnoj vrići smija dogodila, moguće je da će povijesna knjiga u lutkarsko-pantaganskoj interpretaciji dobiti još koje poglavlje. Jer pantagane, protagonisti moje priče, osim što su često simpatičnije od njihovih ljudskih antagonista u vječitom povijesnom sukobu, baš kao i ovaj grad – žive vječno!

Poglavlja/predstava, dakle, kao i mojih kćeri, za koje su napisana, ima tri, za svaku po jedno, pa jedna za svako, ali, daje se na znanje, ni povist ovog ludog grada, a ni ja, nadam se, još nismo rekli zadnju rič! 

Jasen Boko

YouTube link