Tamara Kučinović

KAKO SE VJETAR SPUSTIO MEĐU LJUDE

prema jakutskoj narodnoj bajci

Redateljica: Tamara Kučinović /Likovnost predstave: Liubov Narmukhambetova /Tehnolog scenografije i lutaka: Asya Yurina /Dramaturgija: Maja Sviben  /Autori glazbe: Ekatarina Efremova i Petar Makarov K /Uloge:Petar Konkoj, Sanja Vidan, Andrea Majica, Branimir Rakić, Miena Blažanović i Ivan Medić

Lutke i scenografija izrađeni u radionicama GKL-a i radionicama Akademije u Sankt Peterburgu.

Negdje daleko, daleko na istoku, postoji područje gdje su teški zimski kaputi stalno u modi, gdje su ponekad noći duge, a dani traju tek koji sat, i obrnuto, postoji područje gdje je sasvim uobičajeno da snijega padne i nekoliko metara te da se ne topi mjesecima. Ime tog područja je Jakutija, a narod koji tamo živi naziva se Jakutima. Jakutija je površinom najveća republika Ruske Federacije, čiji sjeveroistok zauzima. Ona je i najveća Republika na svijetu. I najhladnija je, zimske temperature u dijelovima Jakutije spuštaju se i do minus sedamdeset stupnjeva! U tako hladnim uvjetima, međutim, ipak se može pronaći toplina prijateljstva za kojom žude Lena i Kiren iz naše priče.
Malo selo, dvije kuće, između jezero. Tako bi se mogao opisati Lenin i Kirenov dom. Na prvi pogled čini se da nema ništa prirodnije nego da se dvoje djece iz tako malog sela druže i zajedno odrastaju. No, većom preprekom od hladnog jezera koje se nalazi između njihovih kuća, pokazat će se njihovi očevi. Dok Lenin otac zbog svog ponosa odbija svaku pomisao na komunikaciju sa susjedima, Kirenov se ne zauzima dovoljno čvrsto za želje svog sina. I zbog toga se Vjetar odlučio spustiti među ljude kako bi pomogao Kirenu koji želi da njegov i Lenin otac postanu prijatelji. Vjetar pokušava pomoći Jakutima koristeći svoje moći, no zbog njegove nestrpljivosti i ishitrenosti, jednako kao i zbog tvrdoglavosti Drskog Jakuta, Leninog oca, te ponizne dobronamjernosti Dobrog Jakuta, Kirenovog oca, vjetrovite akcije ponekad ne proizvode željeni učinak. Zato će Vjetar i sam morati potražiti savjet mudre Planine te naučiti nešto prije nego uspije izvršiti svoj naum...

Priča o vjetru koji pomaže ljudima, preuzeta iz jakutske narodne bajke, poslužila je kako bismo istakli da nije važno samo ono što činimo već i ono što ne činimo, kao i da je moć suradnje u konačnici jača od nesreće, od ponosa, od gluposti. Možda se, da bismo to shvatili, među nas povremeno treba spustiti Vjetar, a možda možemo ponešto naučiti iz iskustva naših prijatelja Jakuta.

Maja Sviben

Premijera: 7. ožujka 2012.
 

Robusnim drvenim elementima na sceni podcrtali su jednostavnost surovog života, a poseban izazov stavili su pred splitske glumce Petra Konkoja, Sanju Vidan, Andreu Majicu, Branimira Rakića, Milenu Blažanović i Ivana Medića koji su, uz animaciju "ljudskih" lutaka, oživotvorili i planinu i vjetar s pridanim im osobinama mudrosti i mira, odnosno impulzivnosti i napetosti. Tehnika "crnog teatra" uz svjetlosne efekte učinila je upravo vjetar najefektnijim likom, koji ima i zastrašujuće osobine, kako i priliči prirodnoj sili.

(Jasmina Parić: LUTKARSKA PREMIJERA: Zlo je pred nasiljem zatvarati oči, Slobodna Dalmacija, 12.03.2012.)