Božidar Prosenjak

DIVLJI KONJ

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku

16. Festival hrvatske drame za djecu ''Mali Marulić''

Četvrtak, 6.4. u 10:30 h / GKL Split

Dramatizacija i režija: Tamara Kučinović

Dramaturginja i asistentica redateljice: Ivana Vukićević

Scenograf: Davor Molnar

Asistentice scenografa: Petra Mađarić i Aleksandra Vukićević

Kostimografkinja: Zdenka Lacina Pitlik

Asistentica kostimografkinje: Ana Perić

Scenski pokret: Tamara Kučinović i Maja Huber

Koreografija : Maja Huber

Glazba: Petar Eldan

Oblikovanje svjetla: Tamara Kučinović i Igor Elek

Voditelj tehničke službe: Dražen Golubić

Iinspicijentica: Zdenka Kovaček

Majstor rasvjete: Igor Elek

Majstor tona: Josip Ogribić

Majstor pozornice: Zoran Grkinić

Tehničar svjetlo: Hrvoje Đumlija

Pozornički tehničar: Tihomil Čakalić

Izrada scenografije: Siniša Ardalić, Davor Molnar, Petra Mađarić i Aleksandra Vukićević

Izrada kostima: Maja Marković, Zdenka Lacina Pitlik i Ana Perić

Igraju:

DIVLJI KONJ – Gordan Marijanović

GOSPODAR – Areta Ćurković

SIVKA – Kristina Kovačević

ŠARAC – Srđan Kovačević

NERA – Tena Milić Ljubić

ZVIJEZDA – Ivana Vukičević

MAMA – Sandra Colnarić

TATA – Đorđe Dukić

OSTALI KONJI – Hana Havelka, Lucija Hrsan i Marlena Mršić, članice Baletnog studija Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića

„Neprihvaćanje vlastitog položaja nevolja je iz koje proizlaze sve ostale neprilike u životu jednog konja. Jurimo na neka druga mjesta za udobnostima i vjerujemo da je ondje sreća. Ne pada nam na pamet da je sreća baš tu gdje stojimo i da uzalud lupa na naše srce. Mi to svoje srce stišćemo i stežemo, tvrdo nam je kao kamen, a sreća je poput sjemenke koja traži razmekšano, vlažno od suza i toplo srce puno osjećaja. Izvana možeš činiti što te volja, tko zna kako velika djela, a ipak nećeš biti sretan, ostat ćeš jadan. Po sreću moraš u svoju dubinu.“

B. Prosenjak

''Predstava „Divlji konj“ ima želju da odgovori na vječno pitanje: „Što trebam učiniti da budem sretan?“. Iz vizure Divljeg konja to je put koji nemilosrdno podrazumijeva oslobađanje od prošlosti. Bolna prošlost utjelovljena u gubitku oba roditelja, svojim krutim pipcima steže njegovo srce, čini ga nepristupačnim, nepovjerljivim i tvrdim. Takvo uplašeno i bolno srce vrlo često kao svoje najbolje oružje protiv ponovne povrede koristi, ništa drugo, nego mržnju. Mržnju protiv okoline, Zakona, društva, mržnju protiv svega što se mrziti može. Stoga predstava „Divlji konj“ pokušava osloboditi srce konja, konja kojeg zovu Divlji jer se u njegovo srce uvukao taj uporan neprijatelj, neprijatelj koji u svojoj želji da zaštiti, uništava sve što je vrijedno. Neprijatelj zvan mržnja. Roman o odrastanju „Divlji konj“, odrastanjem smatra upravo čin oslobađanja od tog tvrdokornog neprijatelja. Čin koji je moguć isključivo povratkom u predjele duše u kojima počiva nježnost. Nježnost personificirana u liku Gospodara uči njegovo stisnuto srce, da bude jednostavno, i time suštinski progovara o odnosu Čovjeka sa samim sobom. O odnosu Čovjeka s dijelom sebe koji je zaboravljen, odbačen, potisnut i ušutkan. O ljubavi.''

Tamara Kučinović

„Ne smiješ mrziti. Mržnja je ograda. Dižeš je radi neprijatelja, ali i tebi prijeći da dođeš do cilja. Postoji oružje kojim se osvaja srce, a ne ubija. To oružje pobjeđuje srce iznutra. Budi miran i ne boj se. Dlaka koju je nakostriješila mržnja izgladit će ljubav.“

B. Prosenjak