Tamara Kučinović

Balonom iznad Kapadokije

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku

Tekst i režija: Tamara Kučinović / Dramaturgija i koreografija: Goran Guksić / Scenografija i lutke: Volha Milovič / Glazba: Marko Lucijan Hraščanec / Oblikovanje svjetla: Igor Elek i Tamara Kučinović / Voditelj tehničke službe: Dražen Golubić / Inspicijent: Zdenka Kovaček / Majstor tona: Josip Ogribić / Majstor rasvjete: Igor Elek / Majstor pozornice: Zoran Grkinić / Tehničar svjetla: Hrvoje Đumlija / Pozornički tehničar: Tihomil Čakalić / Izrada scenografije: Siniša Ardalić, Davor Molnar, Volha Milovič / Izrada kostima: Maja Marković, Volha Milovič

Igraju: Areta Ćurković i Gordan Marijanović

Predstava "Balonom iznad Kapadokije" progovara o samoći i oslobađanju iste. Samoća. Tako tiha, tako mirna, tako slatka, tako sigurna, tako mekana i poznata, a opet tako gruba, tako hladna, tako dosadna, tako jednolično ista, tako prazna i tako teška. Predstava progovara o samoći kao najboljem prijatelju, kao izboru. Postoje samoće koje nisu naš izbor, koje su posljedica nekih okolnosti, a postoje i one samoće koje su itekako naš izbor, naša odluka, naš jedini potrebni životni suputnik. Predstava "Balonom iznad Kapadokije" progovara upravo o takvoj samoći, onoj odlučenoj. O samoći koja ne čezne za drugim ljudima, koja nema potrebu da se otvara, da dijeli, da govori, da se igra s drugima, da upoznaje, da otvara ruke i grli. Predstava je postavljena iz vizure žene koja je zatvorila svoju dušu u teglu, zaključala, zatvorila, stegnula i zaštitila od svih ovih lijepih osjećaja koji se mogu izgubiti. Ta žena nekada je bila djevojčica, slobodna i sretna. Svoju je samoću odabrala kao sigurno mjesto, mirnu luku, najboljeg prijatelja, utočište, dom. U trenutku kad joj u život bane dječak u obliku sreće ponovno mora upoznati sebe. Da bi to učinila, mora osloboditi svoju dušu. Ovdje kreće avantura u kojoj dječak traži način da ponovno otvori dušu jedne naizgled zaboravljene žene. Na vrata duše se ne provaljuje, takva se duša ne može otvoriti čekićem, ne može se otvoriti nogom, ni laktom, ni zubima, ni glavom, ni šakom, ne može se otvoriti na silu. Takvu dušu može osloboditi isključivo sreća u obliku djeteta. Zarazna radost, zaigranost i sloboda. Predstava pokušava jezik sreće svesti na univerzalni jezik kojim govore djeca. Jezik nekih malih sitnih sreća koje uvijek ostaju iste bez obzira na uzrast.

Tamara Kučinović