Ratko Zvrko

GRGA ČVARAK

Predstava je dostupna online za 48h najma ovdje 

Režija i songovi: Dario Harjaček /Dramatizacija: Ana Prolić /Scenografija: Vesna Režić /Kostimografija i lutke: Ana Marin /Glazba: Gordan Tudor /Igraju: Franjo Đaković, Petra Kovačić, Alin Antunović, Ivan Medić, Tvrtko Štajcer, Andrea Majica i Branimir Rakić. 

Poznata pjesma hrvatskog pisca Ratka Zvrka o dječaku koji je čas ovakav, čas onakav, svojom scenskom adaptacijom progovorit će o djeci koju se određuje kao  neposlušnu, zločestu, neprilagođenu, neodgojenu, nezainteresiranu, manje sposobnu (a posljedično i manje vrijednu). O djeci koja zbog svoje specifičnosti u recepciji i percepciji svijeta oko sebe, drugačije i reagiraju na njega. O djeci čija emocionalna impulzivnost postaje kamen spoticanja njima samima, njihovim obiteljima, njihovoj okolini te rezultira nerazumijevanjem, odbacivanjem, isključivanjem i osudom. Takva djeca, poljuljane samosvijesti, teže uče socijalne vještine, teže stječu prijatelje, teže pronalaze svoje mjesto pod suncem. Sve im to, dakako, donosi osjećaj manje vrijednosti, zbunjenost, nesigurnost, tugu, osjećaj krivnje. U svjetlu znanstvenih spoznaja - kako o tome što se to zbiva u glavama, tijelima, srcima takve djece, tako i o tome kako im pristupiti, olakšati, kako ih integrirati - ova predstava želi potaknuti gledatelje na propitivanje viđenja poznatog suharka i raščupanka, ali i sve druge drugačije, „naopake“ djece, imajući u vidu i „drugu stranu“ odnosa – djecu kojoj drugo dijete remeti mir, ulazi u privatan prostor, stvara „buku“.

Naš je Grga Čvarak našao svoj put do toga da bude prihvaćen od okoline. Kao i do toga da prihvati sam sebe. Baš takvog, savršeno naopakog. Na tom su putu i ostali likovi - i djeca i odrasli- zadobili nove spoznaje, perspektive, ali i prijatelja.

Ana Prolić

Što kazati? Što bi trebalo naučiti? Kako bi stvari trebale izgledati? Tamo gdje se uči, na tom mjestu koje se zove škola, sve se uglavnom zna. I tko gdje sjedi, i u koliko je sati užina, i koliko je sto plus sto. No je li to dovoljno? Postavljajući pitanje što škola može ponuditi Grgi Čvarku, onome čije ruke i noge same biraju svoje puteve, onome kojem misli izlijeću iz uskih redaka školskih bilježnica, pitamo se zaslužuju li sva djeca više. Govori li Grga Čvarak samo jasno svojim djelima ono što svako dijete traži za sebe: učiti slobodu, ne biti zastrašen svijetom odraslih koji težak teret ozbiljnosti nesmiljeno nabacuju na ranjiva dječja leđa. Djeca moraju znati da imaju pravo na više, da imaju pravo biti djeca, da imaju pravo na svoja lutanja, na svoju igru. Djeca imaju pravo znati da škola treba pripadati njima, a ne oni školi. I zato naš Grga Čvarak na kraju poručuje djeci:

Sjediti na mjestu

nekad svakom bude tlaka.

Učionica je mala.

Svakom treba više zraka.

Skočiti iz klupe

nekad morali bi svi,

lovit muhe zrakom,

glasno pričat, puzati.

Takvu školu želi svako dijete

u kojoj kada zrakom muhe lete

ostavljamo teke, račune, olovke

i hvatamo se svi za muholovke.

Dario Harjaček

Premijera: 17. ožujka 2018.



YouTube link