O KAZALIŠTU

POVIJEST GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA SPLIT

Podatak o osnivanju marionetskog kazališta u Splitu prvi se put pojavljuje u dnevnom listu „Novo doba“ ( 2. ožujka 1931., str.6, Glavna godišnja skupština sokolske Župe Split).

Nije riječ o profesionalnom kazalištu, nego o osnovanoj amaterskoj lutkarskoj sekciji koja će svoju prvu javnu izvedbu za građanstvo imati 26. studenog 1933. godine. Premijerno su izveli prema Grimmovoj bajci adaptirani igrokaz Hrabri kraljević.

Pod vodstvom arhitekta Vlahe Linardovića, koji je bio i scenograf, i kostimograf, i izrađivač lutaka, skupina kazališnih entuzijasta kontinuirano je izvodila isključivo marionetske predstave po uzoru na talijansku lutkarsku tradiciju ali i učeći od vrhunskog češkog lutkarskog kazališta. Djelovali su do drugog svjetskog rata u nekadašnjem Omladinskom domu, u prostoru u kojem je i danas GKL Split.

Prvi splitski lutkari bili su Duje Marasović, Bonifacije Kalebić, Tuga Vlahović, Vesela Šegvić, Danica Linardović, Ljepa Čulić, Danila Šafranko, Dinka Pešl i Ante Ivanišević.

Upravo iz nukleusa te družine amatera oformit će se prvi profesionalni lutkarski (marionetski) ansambl u Hrvatskoj. Na inicijativu Mirka Božića i Damjana Dujišina osniva se kazalište lutaka koje dobiva naziv Kazalište lutaka Okružnog odbora Narodnog fronta Srednje Dalmacije. S radom počinje 8. ožujka 1945. godine. Prvi ravnatelj bio je Mirko Božić, koji je Kazalište vodio dvije godine (1945. – 1947.). Prva premijera prvog profesionalnog hrvatskog lutkarskog kazališta bila je adaptacija suvremene ruske pripovijesti Zaleđeni brežuljak, a održana je 2. kolovoza 1945. godine. Dramatizaciju i režiju potpisao je Mirko Božić.

Kazalište je 1946. godine preimenovano u Kazalište lutaka „Pionir“ i pod tim je imenom djelovalo do 1992. godine kada postaje Splitsko kazalište lutaka, a 1994, godine dobiva današnji naziv Gradsko kazalište lutaka Split.

Gradsko kazalište lutaka Split u više je navrata privremeno selilo iz svog prostora u Tončićevoj ulici. Prvi duži ostanak bez vlastite scene dogodio se 1969. godine kada je izbio požar u kojem je uništena pozornica, veliki dio bibliotečnog i arhivskog materijala. Dvorana je obnovljena 1970. godine, a otvorena je premijernom izvedbom adaptirane priče R. Kiplinga Kako je slonić dobio surlu. Drugo duže izbivanje dogodilo se 1996. godine kada se kreće u adaptaciju i rekonstrukciju dvorane. Punih deset godina lutkari su nastupali na sceni Doma HV-a u Lori. U obnovljenu dvoranu, na moderno opremljenu scenu vratili su se 2006. godine.

Do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća splitski lutkari bavili su se isključivo marionetom i tu lutkarsku tehniku doveli su na zavidnu estetsku razinu. Početak šezdesetih je i početak kombiniranja tehnika (marioneta, ginjol, javanka) i njihova suživota na sceni. Eksperiment koji je tada započeo traje i danas, samo što se suživotu lutkarskih tehnika na sceni pridružio i glumac.

Novu tehnologiju izrade lutaka sedamdesetih godina uveo je Ivica Tolić, autor i izrađivač lutaka, redatelj i ravnatelj Kazališta. Lutke se izrađuje od sintetičke spužve, a Tolić uvodi inovacije u mehanizme lutaka. To su godine uzleta splitskih lutkara, bitnih predstava poput Tragikomedije o don Cristobalu i Rositi F. G. Lorce u režiji Dunje Adam.

Osnovni okvir repertoara Gradskog kazališta lutaka Split postavio je njegov prvi ravnatelj Mirko Božić i taj okvir održao se do danas. Repertoar se temelji na postavljanju adaptacija svjetske i domaće klasične literature i recentnog dramskog pisma za lutkarstvo.

Prvih poratnih godina literarni izvor je ruska književnost i bajke braće Grimm, zatim se kao izvorište koristi češka literatura i kazalište, a od sedamdesetih se sve više ustrajava na uprizorenjima recentnih domaćih autora poput Paje Kanižaja, Momčila Popadića, Luke Paljetka, Zvonimira Baloga, Zlatka Krilića, Jasena Boke, Lade Martinac Kralj, Jakše Fiamenga, Silvije Šesto.

Godine 2008. Gradsko kazalište lutaka utemeljuje Festival hrvatske dramske riječi za djecu „Mali Marulić“. Ideja Festivala je poticanje dramskog pisanja za lutkarsko kazalište i kazališta za djecu, kao i motiviranje lutkarskih i dramskih kazališta za djecu za uprizorenje djela domaćih suvremenih dramskih pisaca. Zbog toga Festival raspisuje Natječaj za najbolji dramski tekst za lutkarsko i kazalište za djecu.

U svom posjedu Gradsko kazalište lutaka ima veliku zbirku nagrada koje je dobilo na brojnim inozemnim i domaćim festivalima.

Splitski lutkari prezentirali su hrvatsko lutkarstvo u Bugarskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Austriji, Italiji, Meksiku, Iranu, Egiptu, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji.

MISIJA GKL-a SPLIT

Za djecu starosne dobi od 3 do 14 godina stvarati kazališni repertoar temeljen na visokim umjetničkim kriterijima koji će kod njih poticati i razvijati kognitivno-emotivne procese i želju za konzumacijom kazališne umjetnosti, te kulture i umjetnosti uopće.

Propitivati i osluškivati svijet koji djeca danas žive i s pozornice uspostaviti komunikaciju sa svakim djetetom u gledalištu.

Njegovati baštinu i time djeci ukazivati na identitet i nasljeđe iz kojeg potječu, a inzistiranjem na različitosti tema, motiva i izvorišta učiti ih da su stanovnici svijeta.

VIZIJA GKL-a SPLIT

Postići kontinuitet repertoarne politike koja promovira hrvatsko i svjetsko recentno dramsko stvaralaštvo za djecu, te domaću i svjetsku literarnu baštinu.

Postati centar regije / srednje i istočne Europe / kazališta za djecu, ali i dio europske kazališne scene čija je produkcija namijenjena djeci.

Osigurati dostupnost kazališne umjetnosti svoj djeci i roditeljima bez obzira na fizičku udaljenost od kazališta i bilo koju drugu prepreku.

Izboriti se za «vidljivost» djeteta u društvu i njegovo pravo na umjetnički kvalitetno, vrhunsko kazalište koje statusno ne smije biti u lošijem položaju od kazališta za odraslu publiku.