Riječ izbornice

FESTIVAL S OKUSOM

 

Diktat vremena, koji svakodnevno traži nove vrste jogurta i nove vrste voda s neočekivanim okusima, preselio se i na brojna druga područja stvaranja i konzumiranja, pa tako i na kazalište. Gledatelje kazališnih predstava naziva se njihovim konzumentima. Kao i od jogurta, i od kazališta se stalno traži i očekuje novo, neviđeno, inventivno, drugačije. Ma koliko je zahtjev za stalno novim i drugačijim sam po sebi poticajan, toliko je ono čime često rezultira –  povećanje kvantitete i promjena bočice – upitno. Što je differentia specifica svih tih novih vrsta vode? Treba li kazalište, kojemu je imanentno uvijek novo i neponovljivo u svakoj izvedbi, pokleknuti pred tim diktatom? Preduzetno ću reći da Festival hrvatske drame Mali Marulić, koji ove godine ulazi u svoje drugo desetljeće, smatra da ne treba. I to svoje viđenje gradi i potvrđuje niz godina, diferencirajući se kao festival koji ne poseže isključivo za novim, već za sadržajnim i istinskim kazalištem. Njegova prepoznatljivost nije samo u njegovu imenu, u njegovoj usmjerenosti na hrvatsku dramu (točnije na domaći tekst predstave, pojam širi od pojma dramskog teksta), već i u kontinuitetu kvalitete, te u odgovornom i ozbiljnom promišljanju samoga sebe. Svake godine Mali Marulić  podsjeća svoju publiku na čaroliju, ali i na moć kazališta, gradeći u tih nekoliko proljetnih dana svijet mogućega. Zbog svega navedenog bila mi je iznimna čast – ali i odgovornost - selektirati predstave za ovogodišnji festival. Od velikog broja prijavljenih predstava, izabrala sam njih deset koje imaju navedene kvalitete te ih najneposrednije prenose publici, a ne konzumentima.

Zagrebačko kazalište Žar ptica u svojoj razigranoj Durici i njezinim malim ljubavima iz pravokutnika stripa dovodi na scenu kultne likove našega najpoznatijeg crtača stripa Ivice Bednjanca. Na iznimno zanimljiv i vješt način jezik jednog medija prevodi se u drugi. Pri tome ne gubi ništa od svoje prepoznatljivosti, već naprotiv, dobiva nove kvalitete koje omogućava kazališna neposrednost. Prgava djevojčica u maminim prevelikim štiklama, zajedno sa svojim prijateljima, kreće u školu u kojoj se susreće s velikim izazovima: slovima, brojkama, čitanjem, pisanjem i odnosima. A za sve njih – pokazat će nam – treba vremena, strpljenja, volje i ljubavi.

Priču o tome kako je to biti drugačiji, o tome kako se nositi s vlastitom drugačijosti, te o tome kako prihvatiti drugačijega drugog, saznat ćemo od Gradskog kazališta lutaka Rijeka i njihove Wande Lavande, šarmantne i zaigrane ovčice šarene vune, koja će pokazati kako nešto što se isprva čini nedostatkom pretvoriti u prednost.

U životinjski svijet odvodi nas i dramsko-lutkarska predstava Puž muž Kazališne družine Pinklec. U njemu ćemo se, uz pomoć tri zaigrane žabe i jedne velike lopte, prisjetiti čari neposredne igre, kao i prijateljstva proizašlog iz nje. Što je potrebno za (dobru) igru? Što je potrebno za (dobru) kazališnu predstavu? Istraživanje, strast, lopta i bara.

Jednostavnom, snažnom i govorljivom scenskom igrom Pinkleci u Preko sedam mora, preko sedam gora progovaraju o vrlo aktualnoj i duboko potresnoj temi izbjegličke krize, koja nije zaobišla ni djecu te je trajno narušila bezbrižan smijeh njihovog djetinjstva. Temeljena na dokumentarnim materijalima, predstava pripovijeda o putovanju u bolji život prema nesigurnom i neizvjesnom cilju. Osim što budi senzibilitet, budi i svijest o potrebi angažiranog, socijalno i društveno osviještenog i proaktivnog teatra za djecu i mlade.

Kao mnoga druga djeca, i Vučko, glavni lik predstave Muka malog vuka  Kazališta Mala scena, nastalog prema slikovnici pisca Renata Baretića i ilustratora Davora Schunka, doživljava osudu zbog djelā i naravi svojih predaka. No Vučko će se izboriti za priliku da se pokaže i dokaže kao drugačiji. Na putu do djeda, u interakciji s likovima poznatih bajki, naš će junak pronaći svoj put. Sve će nam se to kazati i pokazati nadahnutom suigrom animacije objekata, glume, pjesme i rime.

Još jednu priču o predrasudama, ali i o tome koliko je važno ne pristati na njih, biti i ostati svoj, što ponekad znači prekršiti uvriježene norme i ne pristati na pravila – pokazat će nam Gradsko kazalište lutaka Split i njegovi Šporki Špiro i Neposlušna Tonka. U izvrsnoj igri ansambla svjedočit ćemo borbi za vlastiti glas, za to da nas se čuje, ali i vidi onakvima kakvi jesmo.         

Isto kazalište – domaćin festivala, predstavit će se i predstavom Som na cilome svitu, nastalom prema istoimenom dramskom tekstu Olje Savičević Ivančević, nagrađenim prvom nagradom na Natječaju za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu Mali Marulić 2015. godine. Dječak Ivan, usamljen unatoč prisutnosti drugih otočana, kreće u potragu za prijateljstvom i osjećajem pripadnosti. U tu će potragu – nimalo neobično – za sobom povući cijeli otok. I što će naći?

Zakone fizike, ali i drugih prirodnih znanosti, na prilično drugačiji način istražit će i ansambl Gradskog kazališta mladih iz Splita. U Od atoma do stanice dva će vremenska putnika, nizom dinamičnih i duhovitih scena, na intrigantan, zabavan i kazališno zanimljiv način pokušati približiti mladoj publici gradivo iz školskih klupa. A posredno će im približiti kazališni medij od kojeg se u tim godinama često zazire, kao i od fizike.

Istom uzrastu obratit će se Gradsko kazalište Sisak u komediji Tko nema u vugla, googla.  Što će se dogoditi dječaku Filipu kada ostane bez svog pametnog telefona? I što će mu se dogoditi kada u knjižnici upozna vršnjakinju Hanu koja se, za razliku od njega, ne oslanja na pamet svog mobilnog telefona? Služeći se temom bliskom mladoj publici, ova predstava govori i o poštenju, odgovornosti, prijateljstvu i ljubavi. Puno toga može se dogoditi kada, na neko vrijeme, ostanemo bez mobitela. 

Priču o jednom još nenadanijem i neobičnijem prijateljstvu, onom između pingvina i osamljenog starca, koje će iz korijenja promijeniti njihove živote a malo i rastopiti srca, donosi Umjetnička organizacija Gllugl u lutkarskoj predstavi Dindim, o nježnosti. Predstava koju odlikuju iznimno topli i duhoviti dijalozi, istinske emocije i vješta animacija nastala je prema istinitom događaju. Dopustite joj da vam dođe blizu.

Na kraju ovog kratkog pregleda, još jednom svima vama, svima nama – i s ove i s one strane rampe – želim festival istinskih kazališnih okusa.

Ana Prolić