SEZONA / Program 2022/2023

MOJ RAZRED 2. B / MY CLASS 2. B

Redateljica / Director: Anica Tomić // Dramaturginja / Dramaturgy by: Jelena Kovačić // Scenografija i kostimi / Stage and costume design: Irena Kraljić / Autor glazbe / Music by: Nenad Kovačić/  Oblikovanje svjetla / Light design: Lucijan Roki// Igraju / Performing: Ana Marija Veselčić, Milana Buzolić Vučica, Tvrtko Štajcer, Katarina Romac, Petra Kovačić i Franjo Đaković.

Predstava Moj razred 2. B odvest će vas u samo središte Splita 80-tih godina prošlog stoljeća, u djetinjstvo generacije rođene krajem sedamdesetih, koja je vozila ponice, igrala na laštik i balun, sastajala se na ulici ili isprid portuna, a u školi marljivo učila iz početnice Dobro jutro. Ane, Mare, Luce i Bepo, danas odrasli, a nekada djeca, sjećaju se upravo onih trenutaka koji su ih nepovratno povezali.  U njihovim pričama istovremeno prepoznajemo vlastita djetinjstva, ali i vlastitu djecu, koja se svađaju, mire, zaljubljuju i tuguju, jednom riječju odrastaju. A na tom putu odrastanja, jedna je osoba imala sasvim posebno mjesto – učiteljica. Ona prva koju zauvijek pamtimo, ona koja nas vodi dok prvi puta sjedamo u školske klupe i kvrgavim slovima ispisujemo svoje ime na bilježnicama. Ova predstava stoga je posvećena svim djetinjstvima, ali i svim našim učiteljicama koje su nas učile čitati, pisati, računati, misliti, ali prije svega živjeti.

Na međunarodnom Naj, naj, naj festivalu u Zagrebu za najbolju režiju nagrađena je Anica Tomić, za najbolju dramaturgiju Jelena Kovačić, a nagradu za najbolje glumačko ostvarenje podijelile su Ana Marija Veselčić i Katarina Romac. 

The play My Class 2B will transport you into the centre of 1980's Split and to the generation born in the late 1970's - a generation who grew up riding pony bikes, playing ball games and jumping rope, meeting up in the street or in front of their doorways, and studying diligently from the "Good Morning!" schoolbook. Ane, Mare, Luce and Bepo, now grown-up but kids back then, recollect the moments that bound them together forever. Through their reminiscences, we recognize both our own childhoods and the childhood of our own kids: quarrels, making peace, falling in love, mourning, i.e. growing up. And alongside this process of growing up, there was one figure who was always central, who had a very special place - the teacher, our first teacher, remembered throughout a lifetime, the one who led us to our first seat in the classroom and taught us how to write our names in knobby letters on our notebooks. This play is therefore dedicated to all childhoods everywhere, but also to all our teachers who taught us to read, write, count, think, and, above all, to live.