< Povratak

SEZONA / Program ARHIVA

Za uzrast:
Trajanje: 40 min
Belmondo Miliša

KOŠULJA SRETNOG ČOVJEKA

prema talijanskoj narodnoj priči
Redatelj: Goran Golovko 
Likovno oblikovanje predstave i izrada lutaka: Sunčica Jerković 
Glumi i lutke animira: Belmondo Miliša (u obnovi: Petar Konkoj)
Premijera: 17. studenoga 2010.
 
„Košulja sretnog čovjeka“ kao predložak nema jasnog podrijetla. Drži se da je to talijanska narodna priča, ali kako je iznimno kratka, te zvuči više kao produžena misao ili zamaštana pouka, ona pripada misaonom dosegu svih naroda i kultura. Takve minijaturne pričice, baš kao i basne, zahvalan su predložak za kazalište jer se na čvrstom kosturu mogu sagraditi raznovrsni kazališni svjetovi.

U svijetu koji vam ovdje nudimo idilična, zaigrana svakodnevica kraljevine Veselije narušava se iznenadnom, neobjašnjivom i neizlječivom tugom kralja Skočislava. Dvorski mudraci od svojih prijateljica zvijezda saznaju da je jedini lijek košulja sretnog čovjeka koju kralj treba obući da bi ponovo postao sretan. Ono što se čini laganim zadatkom pokazuje se iznimno teškim pothvatom. Potpuno sretnih jednostavno nema. Mudrac – koji je ujedno pripovjedač – nakon obilaska kraljevine putuje drugim vremenima, ne bi li tamo pronašao prave sretnike. Prošlost sa svim svojim junaštvima i bajkovitom ljepotom pokazuje naličje onoga što se čini nadzemaljskim darom. Nakon razgovora s presnažnim vitezom i prebogatom, razmaženom princezom on shvaća da ljepota i junaštvo koji su sami sebi svrha ne donose prave sreće. Mudrac se okreće njemu nepoznatoj budućnosti i dolazi u današnja vremena. Tu pak susreće likove koji trpe naše svakidašnje muke; leptira koji zbog uništenih livada ne može položiti jajašca, pjesmu koje se više nitko ne sjeća jer je izgubila popularnost. Već shrvan neuspjehom saznaje da se traženi sretnik nalazio njemu pred nosom u rodnoj Veseliji. Tamo nalazi starčića, učenika mudrih svinja, koji ga pouči istini. Čarobni stihovi o darivanju kao jedinom izvoru prave sreće ozdravljaju kralja i priča, dakako, završava sretno.

Teza o radikalnom odricanju kao uvjetu za sreću može zvučati pretvrdo za dječju dob pa ova priča stavlja naglasak na slobodno darivanje, ali i radost primanja.

Belmondo Miliša